Eto, Virovitica je dobila staro-novu neovisnu gradsku stranicu na Internetu. Staro, zato što ova domena na kojoj ste sada, postoji već više od godinu dana, a novu, stoga što su vaše omiljene stranice dobile novo ruho. Neovisna, jer stranice nisu podređene niti jednoj vlasti u gradu, a najmanje ovoj sadašnjoj, bivšoj ili budućoj. Stranice nisu čak ni smještene na serveru u Lijepoj Našoj, već u zemlji koja je primjer i majka demokracije. U Švicarskoj. Što to znači? Pa to, da svatko tko ima želju nešto reći, bilo to nekome pravo ili ne, može to napraviti putem nas, a mi ćemo se potruditi da to postane dostupno svima koji imaju želju i volju to pročitati. I iz Virovitice, i iz Hrvatske, i iz cijeloga svijeta. Globalno i doslovno. I nitko to neće moći spriječiti ili onemogućiti. Glupostima, uvredama i nekim drugim nastranim sadržajima ovdje nažalost neće biti mjesta.

Internet je javni medij koji je zbog svoje prirode anarhičnosti, postao popularan u svim slojevima društva, u svim porama života, u svim državama svijeta. Puno je primjera da su ga u nekim zemljama pokušali zabraniti, filtrirati, ukalupiti... Nikome nije uspjelo. Informacija je uvijek našla put do onoga kome je bila namijenjena. Tko je pažljivije pratio proteklih mjeseci zbivanja na ovim stranicama, nije mogao ne zamijetiti da se nešto slično događalo i u našemu gradu. Dogodio se pokušaj ukalupljivanja u ime "demokracije", "prava" i "istine". Neki od aktera svega toga, sjede u foteljama gradskoga poglavarstva. Ukalupljeni. Znakovito je i to da vrlo uspješno ukalupljuju ljude koji nemaju svoj vlastiti stav o životu i svijetu oko sebe. No, takvi su rijetkost, ali ih se još uvijek može naći.

A, kako je sve to počelo, pitate se? Pa, korijeni svega toga sežu još u onaj bivši, propali sustav, omrznute nam države koja je otišla k' vragu, ali s njom, na žalost, nisu otišli i ljudi zbog kojih je i otišla tamo kuda je otišla, nikada se ne vratila. O, ne, nikako. Nekim su čudom preživjeli. Čak su postali imuni na gotovo sve ono, na što nikako nisu imuni političari zemalja koje su nam, kao, uzor. Po onoj narodnoj - vuk dlaku mijenja, ali ćud, nikada. Čak im je uspjelo okrenuti kaput sa jedne strane na drugu. Iz crvene, u plavu. Mi bi prije rekli, crnu! Jer to je boja budućnosti koju nam oni nude. Narod bi opet rekao - crno nam se piše. Oni najuporniji su se uspjeli čak ponovno dokopati toliko im omiljene vlasti. I rezultate vidimo. Ne treba ih opisivati. Svi ih osjećamo na vlastitoj koži. Ljudi si s puno ogorčenja postavljaju pitanje: Jesmo li se za ovakvu Hrvatsku borili? Postoje dva odgovora. Da, i ne. Gore spomenuti bi zacijelo odabrali prvi odgovor kao točan. Jer, da nije tako, oni nebi bili ovdje gdje su sada. To bi za njih bio golemi neuspjeh. K' njima pridružimo i one koji su tamo bili prije njih. Oni su polučili zaista veliki uspjeh. Narod im je svjedok. Posljedice tih silnih uspjeha, osjećat ćemo još desetljećima. Ovi sada, kao, pokušavaju spasiti što se spasiti da. No, ne vide da su nesposobni. Kao što su bili i "oni" iz "one" nam države. Zato je i otišla.

Imamo mi i sposobnih ljudi. Samo, oni ne žive u Hrvatskoj. Barem ne većina. Neki od njih bi se željeli vratiti i pomoći nam da se izvučemo iz ruku ovih eksperimentatora. No, ima jedan problem. Oni se ne daju ukalupiti. A, sve što se ne dade ukalupiti, ne stane u kalup. I tu se pakleni krug zatvara. Vjerojatno se sada pitate, kakve to ima veze sa ovim stranicama? Ima, i te kako ima. Ove se stranice isto ne daju ukalupiti. Ljudi koji ih održavaju, nisu ukalupljeni, niti će ikada biti. Saznali su to i drugovi koji su sebi dozvolili da propisuju drugima da im se imaju klanjati do besvijesti, i štovati ih kao svece, jer oni su, eto, odabrani da nas ukalupe. Tko ne zna o čemu govorim, molim, neka pogledaju u Forum, pri dnu stranice i saznat će. Njima nije jasno da su oni javni djelatnici ovoga grada, sa punim imenima i prezimenima. I kada su se kandidirali za ove funkcije, kandidirali su se pod imenom i prezimenom. Birali su ih anonimni ljudi ovoga grada. Tada im nije bilo važno što su ti ljudi anonimni. Bili su im važni njihovi glasovi koje će im dati. I sada, kada im od tih, za njih anonimnih ljudi, stižu kritike na njihovu nesposobnost, odjednom se nađoše pogođeni, uvrijeđeni, trpe duševne i ine boli, muka im je... E, pa gospod... ovaj, drugovi dragi, istina boli, jel' da? Zaboravili su da više nisu anonimni pojedinci, htjeli su biti to što jesu, pa onda, neka to budu do kraja. Prošla su ona vremena kada su bili nedodirljivi, kada su ljudi bili u kalupu po njihovoj mjeri. To je prošlost koju oni uporno pokušavaju uskrsnuti.

Kada su se okomili na ove stranice, nisu znali da su one nastale u sklopu projekta e-Croatia, čiji je pokretač i pokrovitelj Predsjednik Republike Hrvatske, u suradnji sa Microsoftom Hrvatska. Isto tako, nisu bili sposobni uočiti da ove stranice nisu komercijalnog tipa. Isto tako, nisu znali da mi ne trebamo, niti želimo, od njih tražiti dozvole da na svoje stranice stavimo grb grada. Isto tako, ne znaju da ove stranice uređuju ne samo virovitički webmasteri, već i webmasteri iz drugih gradova Lijepe Naše. A, i to nije sve, ima tu i webmastera iz nekoliko europskih zemalja. Svatko od njih je u nečemu pridonio da ove stranice što više budu u službi i na ponos gradu i građanima Virovitice. Ne znaju oni da je ovo, po prirodi ljudi i međunarodni projekt. A, rado bi oni saznali tko sve stoji iza ovih stranica, tko sačinjava ovaj Dream Team. Isto tako, oni nemaju pojma kako izgleda grb grada kojemu su oni na čelu. Nitko od njih ne zna, od kojih se boja sastoji grb. Isto tako, ne znaju ni dali je grb na starim stranicama, kao i ovim novima, virovitički ili ne. Čini se da oni puno toga ne znaju o ovome gradu.

Isto tako, isprva su kao oduševljeni što netko iz ovoga grada radi na popularizaciji Virovitice na Internetu, da bi zatim pokušali batinom po prstima, odalamiti onoga tko se usudio, bez pitanja, staviti na stranice "njihovo vlasništvo". Ma nemojte, molim vas lijepo. Pica sa dva lica, opet bi rekao narod. A, znate li koji je postupak, po njima, onoga tko želi upotrijebiti grb grada? Ponizno ih mora zamoliti, da mu dozvole da koristi taj grb, vjerojatno i pismeno, na što oni onda sazivaju nekakav sastanak, skupštinu, što li, i tamo raspravljaju o tome, može li se tome čovjeku dozvoliti upotreba grba ili ne. Koji su kriteriji za udovoljavanje toj birokratskoj peripetiji, to nitko ne zna. I onda donesu odluku, odobravaju li ili ne, toj osobi, korištenje nečega, čega oni nisu niti će ikada biti vlasnici. Niti znaju kako to točno izgleda. Jer, promijeni li se i jedan detalj malo značajnije, to više nije to što oni tvrde da jest. No, oni su uvijek u pravu. A, znate li što dobije onaj tko je u pravu? Ne želim biti bezobrazan. Pitajte narod, on zna. Tako su nedavno odbili molbu rukometnog kluba koji nosi ime grada, da na svoj amblem stavi grb u kojemu bi lav, umjesto sablje, držao rukometnu loptu. Znate koje im je bilo obrazloženje? Grb grada smije se upotrebljavati samo u izvornom obliku. Pa dobro, tko je tu sada lud? Ako hoćeš staviti grb "u izvornom obliku", popljuju te i stave zabranu. Ako ga hoćeš izmijeniti, opet te popljuju i opet stave zabranu. Ma, kao da nemaju prječega posla. Pogledajte samo na što nam grad liči. Kako izgledaju ceste po kojima se vozimo. Ma ima toga smeća toliko, da bih imao dva dana nabrajati. A, kako i ne bi kada nam je na čelu grada korumpirani gradonačelnik, oliti političar kojemu se omililo tražiti mito od ljudi. Ma uopće nije važno jel' to bilo 6, 600 ili 6 milijuna kuna. A, i ljudi iz njegove (i ne samo njegove) stranke, nisu puno bolji. Štoviše, pa njima je to postalo toliko normalno, kao nama reći "Dobar dan" prijatelju na ulici. Kada ga je trebalo smijeniti, pohrlili su potpisivati, ali kada su trebali to i sprovesti, odjednom više nisu znali što su to zapravo potpisali, kao, nismo mi to tako mislili... Ima narod ime za takve: LJIGAVCI! No, njih to ne brine. Njima su važne tamo nekakve stranice na Internetu. Ne daju se ukalupiti. Kao trn u oku. A gdje će suza neg' na oko, reče jedna narodna.

Eto, ni Internet se ne da ukalupiti. Ali, zato mogu stranački kolege. I moraju. Jer, ako se ne ukalupe, nisu dobri. I onda i oni moraju pokušati ukalupiti mlade mozgove. Ako uspiju, dobiju kost za nagradu i pravo da smiju mahati repom. Tako je jednom našem mladom suradniku, jedan od onih koji silno želi dobiti kost, pokušao isprati mozak. Ukalupiti ga. Prijateljskim savjetom o tome, želi li poslije školovanja dobiti posao u Virovitici, mora uskočiti u kalup, odreći se prava na slobodno razmišljanje i izražavanje, što mu je, uostalom zagarantirano Ustavom RH, i početi puhati u istu sviralu kao što pušu svi u kalupu. Ne napravi li to, neće se moći zaposliti nigdje. Zamislite. Demokracija na djelu. A, mislili smo da su ta vremena prošlost. O, kako smo se prevarili. No, naravno, mladi se mozgovi više ne mogu ukalupljivati. Preveliki su za njihove male kalupe. Nasmijao mu se u facu i rekao mu da ga zaboli ona stvar za njega i njegov kalup, te da će prvom prilikom otići iz Lijepe Naše, tamo gdje ga već čeka siguran posao, tamo gdje ljude ne sude po tome jel' stane u kalup ili ne, tamo gdje ga znaju cijeniti kao čovjeka i njegovo znanje, tamo gdje će moći napredovati zahvaljujući svome znanju i kvalitetama, gdje će moći osigurati pristojan život za sebe i svoju obitelj i gdje svatko smije slobodno izražavati svoje misli, bez straha da će ga netko pokušati ukalupiti. Otići će tamo gdje ljudi poštuju i uvažavaju različitost svakog pojedinca. Kao što su otišle tisuće mladih mozgova koji se nisu dali ukalupiti.

Ovdje je ostala sirotinja, oni koji nisu imali kako otići van, zatim oni hrabri koji su vjerovali da se bore za to da više ne bude "kalupara" i da će ovdje biti nova Švicarska. O, kako su se samo prevarili. Ne samo da im nije bolje, već im je lošije nego što im je ikada bilo. A što li ih tek čeka. I sve tako, dok im ovi, vremenom pregaženi (kvazi)političari budu krojili sudbinu, nema budućnosti za njih. Preživjeti mogu samo djeca. Vani. "Kalupari" su otišli toliko daleko, da su si zamislili da je upotreba imena grada, kao na primjer Virovitica, zaštićeno. Valjda kod njih. Pa nam tako osporavaju pravo na upotrebu domene www.virovitica.net. Valjda smo ih trebali pitati za dozvolu. Ne znaju oni ništa o pravilima igre na Internetu. Ne znaju ništa o tome niti oni, koji druge uče informatiku. Iznimka potvrđuje pravilo, pa tako i u ovom slučaju. Učenici pametniji od učitelja. E pa, njima u inat, od sada na virovitica.net možete doći i kada upišete www.virovitica.info. Neka se požderu od muke. U svojim kalupčićima.

Dobro došli na jednu i jedinu, vašu i našu - Viroviticu na .net-u!!!

Pozdravlja Vas, virovitica.net Team!!!

mbs

GORE